Franjevački samostan dio je kompleksa smještenog između željezničke stanice i rijeke Bosne čiju prednju liniju čine sam samostan i konvikt. Samostan je izgradio graditelj i poduzimač Ivan Holz 1899–1900. god. s osnovom koja sa tri kraka zatvara unutrašnje dvorište. Malo kasnije, 1913. god., sjeverni dio samostanske zgrade izveo je Franjo Holz, nećak Ivanov. Kad je izgrađen, bio je najveća zgrada u Visokom, a ostao je monumentalnim i kasnije, sve do danas.
Zgrada je dvoetažna. U zidu na kamenom kvaderu urezan je datum A. D. 28. V 1899. Pročelje prema ulici i gradu riješeno je u stilu mirne neorenesanse i klasicizma tako što su naglašeni end risaliti, jedan ugaoni, drugi je pročelje crkve, a oba su završena manjim skladnim tornjićima u timpanonima. (Sl. 10) Ispred samostana je mali park, cvjetne gredice s pristupnim stazama. Oko samostana je vrt s rasadnikom, gospodarski objekti, tu je bio i spomenik podignut u počast poginulim vojnicima austrougarske vojske, te kasnije konvikt i u vrhu kompleksa, kod željezničke stanice, Društveni dom.
Samostan ima vrijednu knjižnicu i zbirku umjetnina: galeriju slika hrvatskih i bosanskohercegovačkih umjetnika, a slikama su ukrašene i samostanske prostorije. U gliptoteci, otvorenoj 1975. god., izloženi su artefakti od vremena prethistorije, antike, srednjeg vijeka i kasnije dobi. Također 1975. god. otvorena je i Etnografska zbirka visočkog kraja. Pri franjevačkoj klasičnoj gimnaziji djeluje i profesorska knjižnica bogatog knjižnog fonda koja služi učenicima i studentima kako iz Visokog tako i okolnih gradova.
