Inkluzivna radionica u muzeju sa mlađom grupom korisnika Dnevnog centra Visoko: „Mi smo sreća, i mi smo nada“

Amina Ismić, MA pedagogije

Inkluzivna radionica u muzeju sa mlađom grupom korisnika Dnevnog centra Visoko:

„Mi smo sreća, i mi smo nada“

Opći pojam inkluzija obuhvata uključivanje u sistem. Termin potiče iz latinskog jezika od riječi  inclusio što znači uključivanje, podrazumijevanje.

Svako dijete je posebno, jedinstveno, s drugačijim potrebama i željama. Da bismo doista živjeli u društvu jednakih mogućnosti neophodno je poticati razumijevanje različitosti od najranijeg doba. S tom namjerom Zavičajni muzej Visoko organizovao je drugu po redu inkluzivnu radionicu namijenjenu djeci sa poteškoćama u razvoju. Ideja vodilja za kreiranje ovakve radionice upravo je uključivanje u prostor i rad muzeja bez izuzetka, i bez posebnih uvjeta, ali uz osiguravanje odgovarajuće pomoći kad god je ona potrebna. Ovoga puta učesnici su bili djeca školskog uzrasta iz „Dnevnog centra Visoko“.

Tematska vodilja u kreiranju radionice pod nazivom „Mi smo sreća, i mi smo nada“ jeste muzika. Muzikoterapija utiče na razvoj svih djetetovih mogućnosti ne pridajući pažnju niti jednom segmentu djetetove „teškoće“. Dijete pjevajući pjesme ili brojalice brže savladava vokale ali i čitanje. Za ovu priliku idealna je bila muzejska postavka muzičkih instrumenata „Magični svijet melodije“ i maštovita radionica izrade instrumenata od zvučnih materijala. Djeca sa poteškoćama u razvoju vole pjesme veselog karaktera, umjerenog do brzog tempa. U skladu s tim, djeca su imala priliku izraditi domišljate replike defa, bubnja, klavira, gitare, različitih vrsta zvecalica i zvončića od plastike, stiropora, pamučnog konca i raznolikih sitnih igračaka. Važan momenat u toku radionice bila je fokusiranost djece na prepoznavanje i imenovanje zvuka instrumenta u izvođenju pjesmice „Kad si sretan“, ali i motoričkih sposobnosti dječijih prstića koji oponašaju ili proizvode sve moguće zvukove pucketanjem, udaranjem, treskanjem i šuškanjem.

Cilj kreatora i voditelja inkluzivne radionice MA Pedagogije Amine Ismić kao i zaposlenih u JU „Zavičajni muzej“ Visoko jeste da djeca i stariji steknu pozitivno iskustvo tokom aktivnosti u jednom sasvim novom muzejskom okruženju van njihove svakodnevnice i prostora u kojem borave. To je zalog borbe protiv diskriminacije i predrasuda marginaliziranih grupa ali i jedne relativno nove discipline/muzejske pedagogije gdje muzej postaje mjesto zabave, mjesto učenja, rasta i razvoja svih podjednako. Ono čime će se Zavičajni muzej Visoko voditi u narednom periodu jeste da svoje resurse učini dostupnim podjednako svima.

Categories: Novosti