U četvrtak 27. augusta Zavičajni muzej Visoko je organizirao okrugli stol “820 godina Povelje bosanskog bana Kulina”. U radu skupa učestvovali su istaknuti naučnici i profesori koji su s različitih aspekata pokušali osvijetliti značaj Povelje. To su Muhamed Filipović, Omer Ibrahimagić, Ahmed Aličić, Esad Zgodić, Dževad Jahić, Ibrahim Pašić i Senad Hodović. Tom prilikom razgovarali smo s učesnicima skupa.
Na pitanje koliko je Povelja značajna za Bosnu Muhamed Filipović odgovara:
“Povelja Kulina bana je prvi dokument Bosanske države i bosanskog vladara kojim on dopušta Dobrovačkoj republici i njenim predstavnicima da slobodno trguju po njegovoj državi. Povelja ima višestruko značenje. To je povelja koja pokazuje da je Bosna u to vrijeme država koja je respektirana od svih okolnih država, da je ona država koja ima svog vladara, to je dokument koji dokazuje da je Bosna u to vrijeme imala intezivne trgovačke i diplomatske veze s okolnim zemljama. Taj dokument je značajan zbog toga što je on prvi pisan na narodnom jeziku, koji se i danas može razumjeti, jezik koji je književni. Povelja istovremeno pokazuje i slabosti naše države, odnosno tragičnu sudbinu BiH da ona ne posjeduje ni jedan značajan historijski dokument nastao u njoj. Vraćanje Kulinu banu je vraćanje Bosne onakvoj kakva je ona prava bila, zemlja slobode, zakona, prava ljudi, vjerskih i kluturnih sloboda, zemlja visoke pismenosti, otvorenosti u koju je svako mogao doći i živjeti u njoj. Zbog toga je važno da budemo svjesni da iza nas postoji jedna velika historija”.
Povelja Kulina bana je dokaz o ustavnosti i državotvornosti Bosne, gdje smo se mi to u međuvremenu izgubili:
“Izgubili su se oni koji su umjesto svoje zemlje počeli da traže druge zemlje kao uporište za svoju budućnost. Oni Bošnjani koji su zbog toga što su bili katolici ili pravoslavci počeli u Hrvatskoj i Srbiji tražiti domovinu, tu su tražili svoj identitet, odričući se svoga orginalnog bosanskog identiteta, ali zadržavajući pravo na Bosansku zemlju, što naravno nije dobro i ne donosi dobro ni njima, a ni samoj Bosni”.
Povelja Kulina bana je pisana bosančicom, šta je to što se danas osporava u jednom takvom izvornom kontekstu:
“Nažalost u našoj naučnoj klimi poznato je da ima mnogo osporavanja, neka osporavanja možda mogu imati naučne razloge, ali je većina osopravanja daleko od naučnih razloga. Kulinova povelja je općepoznati pisani spomenik, administrativno – pravni spis za koji zna čitava slavistika. To je prvi spomenik pisan na narodnom jeziku. Međutim u novije vrijeme sve se više aktualizira pitanje značaja i mjesta Kulinove povelje u samoj historiji bosanskog jezika. Imao sam priliku na ovom skupu govoriti o bosansko jezičkoj matici i o odnosu te matice prema Kulinovoj povelji, odnosno značaju Kulinove povelje za bosansku jezičku maticu. Kulinova povelja je također najznačajniji spomenik samoga bosanskog pisanog jezika, jer je poznato da Bosanski jezik ima dugu pisanu tradiciju. Često zaboravljamo da je Kulinova povelja spomenik koji na najbolji način odražava ono što se u nauci definira kao Bosanska redakcija staroslavenskog jezika. Svi današnji jezici koji su u srednjem vijeku razvili u svojojoj pisanoj tradiciji redakciju oni su naravno danas ravnopravni slavenski jezici. Kulinova povelja očigledno potvrđuje ono što je već rečeno kao teza, da je bosanski pisani jezik s bogatom tradicijom i da njegovi korijeni idu iz srednjeg vijeka”, kazao je prof. dr. Dževad Jahić.
U današnjem govoru nailazimo na tragove starih jezika:
“To je već posebno pitanje, to je jedan fenomen. Ova godina je leksikografska, izlaze riječnici. Ogromno leksičko bogatstvo uveliko potvrđuje tu starinu, ali i to da je bosanski jezik savremeni jezik sposoban da se uhvati u koštac sa svim potrebama savremenog svijeta i savremene komunikacije. Intenzivno se vrše onomastička istraživanja, koja još više utemeljuju ono što mi danas nazivamo bosanskim jezikom”, rekao je prof. dr. Dževad Jahić.
“Povelja Kulina bana ima višestruka značenja. Tokom izlaganja iskoristio sam priliku da govorim o jednoj vrsti redokcionizma koje figurira u javnom odnosu prema srednjovjekovnoj Bosni. Ljudi historičari napišu knjigu o odnosima srednjovjekovne Bosne i recimo Mađarske. Kad pogledate knjigu i literaturu nema ni jednog dijela na mađarskom jeziku. Autor, dakle ne poznaje mađarski jezik, uglavnom koristi druge jezike i napiše knjigu o odnosu između dvije kraljevine. Kad bih mogao uticati na vlast, odmah bi našao 10 talentiranih studenata i poslao ih u Budimpeštu da nauče mađarski jezik i da se “zarove” u mađarske arhive, jer je to blago za izučavanje srednjovjekovne Bosnske države. Zašto se u posljednjih 15 godina naša historijografija i publicistika kad je riječ o srednjovjekovnoj Bosni uglavnom bavi religijskim pitanjem i kreće se u već izlizanim trivijalnim diskusijama? Opsesija religijskom problematikom iza sebe krije ideološku tezu da Bosna zapravo i nije bila nikada država, da u njoj nema nikakve državno – pravne i političke tradicije. Krije se teza da je Bosna u srednjem vijeku bila jedan puki krajolik i da nije imala nikakve atribucije javne vlasti, države, prava i politike. Tu tezu ne prihvatam, obzirom da ona ignorira jednu vrlo značajnu državno – pravnu i političku institucionalnu tradiciju srednjovjekovne Bosne. U svom izlaganju veliki naglasak sam stavio na to što Bošnjaci u oblasti kulture ne daju nazive ili imena institucijama po ličnostima iz srednjovjekovne Bosne. Zašto je danas popularno da se bošnjačkim institucijama ili nekom muzičkom horu daje ime El-Fatih, a ono što pripada srednjovjekovnoj bosnaksoj državi ostaje zakovano na marginama. Mislim da je vrijeme da se Bošnjaci otvore recepciji kulture i tradicije srednjovjekovne Bosanske države. Čestitam što bosanski Hrvati njeguju tradiciju srednjovjekovne Bosne, to je dobar način da se njeguje i memorira tradicija. Bošnjacima niko ne smeta”, kazao je prof. dr. Esad Zgodić.
“Jezik je živa stvar koja se mijenja. Povelju Kulina bana je napisao Radoje Dijag Banj. Banj je starobosanski pridjev u značenju banov. Tu je riječ doživjela jednu jezičku mijenu. Proučavanje jezika je vrlo ozbiljna stvar. Za proučavanje jezika me motiviralo to što riječ iz prošlosti može biti prvorazredni historijski izvor”, kazao je doc. dr. Ibrahim Pašić.
Na pitanje koliko Zemaljski muzej i druge institucije rade na tome da jedan od prijepisa Povelje dođe u vlasništvo svoje matične zemlje doc. dr. Ibrahim Pašić kaže:
“Svakako je važno vratiti povijesne dokumente u Bosnu. Međutim, po mom mišljenju je daleko važnije vratiti izvornu bosansku povijest Bosancima, jer ona znatnim dijelom nije naša. Ovom prilikom se zahvaljujem Zavičajnom muzeju Visoko koji je organizirao ovaj skup”.
Da li su u pitanju politčki odnosi pa se Povelja ne vraća u matičnu zemlju ili su u pitanju neki drugi odnosi:
“Nažalost, u Bosni je sve politika. Historija je “opasna” znanost u odnosu na politiku. Posjedovati određeni dokument na izvjestan način stvara se prvi preduvjet za njeno tumačenje koje uvijek ne mora biti naučno”, kazao je doc. dr. Ibrahim Pašić.
Ovaj okrugli stol će se pamtiti po tri prijedloga. Prvi prijedlog je prema Državnom parlamentu da se 29. august obilježava kao Dan državnosti. Drugi se odnosi na zenički univerzitet da se istom da ime Kulin ban, a treći prijedlog odnosio se na Centralnu banku, ako bi se štampala novčanica od 500 KM da se na njoj nalazi Povelja Kulina bana.
www.magazinplus.eu
Categories: Novosti